Bebino plakanje i roditeljsko povjerenje

Malene bebe zapravo ne plaču puno. Naš dojam je taj koji pojačava osjećaj da beba ne prestaje plakati kada jednom počne. Razlog tome je roditeljska preosjetljivost na djetetov plač.  Kada govorimo o preosjetljivosti, nikako ne mislimo na to da bi dijete trebalo pustiti da plače i ignorirati bilo koju njegovu potrebu. No u nekim slučajevima, preosjetljivost se javlja iz zabrinutosti, što bi vrlo rijetko trebalo biti slučaj.

Beba svojim plačem zapravo signalizira, na jedini način koji poznaje, kako ima potrebu za nečime. Najčešća potreba koja koristi plač kao sredstvo je želja za blizinom poznate osobe. Beba je od svog začeća izgrađivala povjerenje prema svojoj mami. Ono je 40 tjedana trudnoće raslo u skladu sa bebinim rastom, i gledamo li da je od veličine mrvice kruha naraslo na gotovo pola metra, možemo zaključiti kako je to povjerenje ogromno kao kuća.

Naravno, beba ima 100% opravdani razlog da ima povjerenja prema roditelju, no zamislimo li se ikada, imamo li mi povjerenja u svoju bebu? Smiješno zvuči, zar ne? Ali razmislimo li dobro, povjerenje prema djetetu jedino je povjerenje koje nikada u životu ne bi smjeli izigrati. Takvo povjerenje potpuno je čisto i iskreno, i zasniva se isključivo na privrženosti i suštoj potrebi jednog malog bića da preživi i emocionalno i fizički. Beba vjeruje da ćete se Vi pobrinuti kako bi bila zdrava i sita- fizička potreba.  Beba niti najmanje ne sumnja u najbolje ljudske osobine poput privrženosti, nježnosti, veselja – emocionalna potreba. Također, beba uči što je to tuga, usamljenost i samoća. Prvi susret sa jednom od „negativnih“ emocija nesumnjivo je u najmanju ruku strašan. Toliko je strašan, da bi mi, već odrasli, da se prvi puta u ovoj zreloj dobi susrećemo sa negativnom emocijom vrisnuli najjače što možemo u apsolutnom teroru, i utjehu bi pronašli samo i isključivo kod onoga kome vjerujemo, i trebalo bi nam vremena da se smirimo. Mi odrasli reagirali bi upravo tako kako reagira i beba. Plačem.

Strašno zvuči ideja da ćete svoju bebu prepustiti bilo kakvom osjećaju neugode. Na kraju krajeva, ukakanu pelenu mijenjate odmah (iz očitih razloga), zašto ne bi instant spriječili nešto što je daleko strašnije od pelene koja smrducka?

Ljudi su društvena bića, socijalno izuzetno osjetljiva, čak i prije rođenja. Po rođenju naša tijela su posve ograničena i u nemogućnosti da sama nastave potrebu za društvenom uključenosti. No naša pluća i grlo dobro će dati do znanja kako to želimo, i to želimo stalno. Čak i kada spavamo.